KANDIDATI

IZ DIPLOMATSKOG UGLA

 

KANDIDATI

 

Srbija je pristigla Crnu Goru, obje su kandidati! Biti kandidat za EU ima značaj koliko i biti «drug član» u čuvenoj replici Zorana Radmilovića, u komadu Radovan Treći Dušana Kovačevića: «Eno, ide drug član, jebote!». Naše evropejske vlasti postigle su s kandidaturom značaj koliki je imao i Radovanov «drug član». Međutim, narod nije glup. Svi znaju da se kandidatura ne jede, niti se pije. A kuda ona vodi? Izdajom sopstvene zemlje, kroz legalizaciju albanske secesije «fusnotama», kada je riječ o Srbiji, i kroz priznavanje narkodržave, kada je riječ o Crnoj Gori, naši današnji «drugovi članovi» zamagljuju da nas vode u propali projekat, bez budućnosti koji je počeo Mastrihtom, označio krvavi kraj Jugoslavije i početak novog zla na Balkanu, jer niko nije zadovoljan nametnutim rješenjima. Slobodne evropske zemlje su krenule «Mastriht» putem bez povratka ka evrohegemoniji Njemačke pod bičem Velikog brata, ka kanceru koji će izazvati treći svjetski rat! Nekada slobodne evropske nacije su preko močvare «jedinstvenog i slobodnog tržišta», kaljuge svih mogućih finansijskih i berzanskih špekulacija za pljačku vlasnika sirovina, energije i hrane (koja je zato jeftinija u zemljama kolonizatorima – pljačkašima, nego u zemljama proizvođačima), preko odricanja od nacionalnog suvereniteta u korist Evropske unije, dospjele do današnje krize, jer su evrokrate iz Brisela suverenitet naroda prodale, zarad svojih fotelja, Evropskoj centralnoj banci, Svjetskoj banci, MMF-u, u kojima ne odlučuju narodi već manipulanti svjetskog kapitala. Pošto Evropska unija nema više suverenitet, ona plaća bankarskim mafiokratama američki finansijski bankrot.Iluzija o demokratiji je umrla. Predsjednik SAD je Rotšild, a ne Obama. Evropski političari su marionete finansijskih magnata. Zato Grčkom i Italijom već vladaju «ekspertske vlade». Dojučerašnji lihvari američke banke «Goldman end Sača» su premijeri postavljeni bez izbora, a špekuliše se nečim sličnim i u Srbiji s Kori Udovički. U Crnoj Gori će toga biti čim padnu Prevlaka i Malesija, a crnogorski dio Sandžaka se «republikanizuje» ujedinjenjem sa srpskom Raškom. E onda će Gospodar, nepotreban kao svaka upotrebljena krpa, skoknuti do Barija kod svojih prijatelja «tranzit turista».
Mala Crna Gora nije mogla sa Srbijom, jer je «velika». A kako će s Velikom Njemačkom u Uniji? Bugari pište i hoće napolje. Imaju manje plate od Srba koji nisu u Uniji. Spoljni dugovi Rumunije, Bugarske i Mađarske su porasli, za zadnju godinu dana, za preko 22 milijare dolara. U EU-Rumuniji 41%, a u EU-Bugarskoj 42% građana živi na granici siromaštva. Grčka je svoj ukupni dug od 583 milijarde dolara uvećala za 50 milijardi, za samo 6 mjeseci. Skandalozni zelenaški krediti zapadnih banaka u siromašnoj Srbiji od preko 6%, s jednomjesečnim EURIBOR-om (evropska međubankarska stopa za dodatno dranje kože) od oko 0,5% (recimo, kredit Galenike: kamata 6,49% plus EURIBOR od 1% tromjesečno) nezamislive su u zapadnim zemljama. Za kredite povučene od Evropske banke srpski političari pristaju na pljačku od najmanje 10% od jedne rate na konsultantske usluge zapadnim lihvarima! Koji proizvod može da istrpi tu evropejsku pljačku: 6% + 0,5% do 1% + 10% = oko 17%?
Na pitanje koje konkretne ekonomske benefite ima Srbija od kandidature Boris Tadić je priznao, 2. marta 2012 : «Konkretne benefite da vam objasnim ne mogu».

Može li državnička neodgovornost biti veća?

Može. Tek će se vidjeti za što su sve sposobni Boris i Gospodar. Jer, jedan je umislio da je Mesija, a drugi da ima i «afinitet za biznis».

(autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2012-03-08&clanak=322876