IZ DIPLOMATSKOG UGLA
POKVARENO DRUŠTVO
Pojam današnje ljevice je licemjerna prevara koju namjeću zapadni svijet, samozvana «međunarodna zajednica» i rokfelerovsko-rotšildovska mašinerija za eksploataciju poštenog rada, za nametanje falš demokratije kao sredstva za pljačku svijeta putem berzanskih mućki i megabanaka. Naime, tvrdi desničari se predstavljaju kao ljevičari zamagljujući vidik srednjem staležu, radnicima i seljacima. Ako se pogleda Evropski parlament, vidi se da su u grupi socijalističkih partija sve derikože radničke klase. Sve lažnjaci. Tu i tamo se pojavi nešto nalik socijaldemokratiji, koja nije ljevica, već samo socijalni izraz kapitalizma, dakle desnice ili, u najboljem slučaju, desnog centra, pošto oni koji rade nisu i vlasnici sredstava rada, već samo oruđe za proizvodnju kapitala za savremene robovlasnike koji određuju pravila igre.
U rijetkim socijalno odgovornim kapitalističkim zemljama, kao što su Švedska ili Norveška (odbija da uđe u EU koja nema alternativu za naše politikuse, bez alternative i mozga) adekvatnom zdravstvenom zaštitom, obrazovanjem i pravom svih građana na pristojan stambeni prostor, zaposlenjem velike većine radne snage, značajnim programima vlade za pomoć nezaposlenima i siromašnima, stvaraju se uslovi da u tržišnoj privredi kapitalizam bude „human", u cilju obezbjeđenja političke podrške sistemu koji, za uzvrat, ne smije da se miješa mnogo s tržišnim snagama da se ne bi izgubile koristi koje se izvlače kroz efikasnost kapitalizma radi profita svjetskih magnata.
U tom prevarantskom političkom miljeu Zapada mogli su postati članovi evropske ljevice Boris Tadić i Milo Đukanović. Bilo bi dobro da objasne po čemu su oni ljevičari, ako zastupaju politiku liberal kapitalizma, odnosno divljeg kapitalizma? Od kada neko ko spada u prvih dvadeset bogataša, među političarima u svijetu, prema londonskom Indipendentu (a treba mu vjerovati, jer su Englezi najbolji špijuni na Balkanu u zadnjih dvjesta godina) može biti ljevičar? Posebno što njegovo bogatstvo nije transparentno, kao što jeste, recimo, jednog Bila Gejtsa.
Da li je ljevica ona koja stvara uslove da ljudi rade na zemlji i u fabrikama, u svom vlasništvu, ili je ljevica ova Borisova i Milova prevara u kojoj naša djeca postaju robovi na našoj zemlji i u našim fabrikama koje se daju u bescijenje stranim derikožama, radi održanja na vlasti ove dvojice «mangupa u našim redovima». Šta je to socijalističko kod ove dvojice? Sat od preko 100.000 evra kod džemperaša ili vile na Dedinju onoga za koga «nema alternative» evropskoj podršci njemu i njegovim partijskim tajkunima, do juče gologuzanima? Nema kod njih ni «s» od socijaldemokratije, a kamo li socijalizma. Nema kod njih ni kapitalizma. Oni su pretvorili Srbiju i Crnu Goru u svoje rančeve na kojima su oni šerifi koji mogu da nam rade što i dokle hoće, pod uslovom da izvršavaju naloge Vašingtona i Brisela.
Što je najgore, ovi politički klovnovi su nas uveli u pokvareno društvo, jer «najočitiji znak da je jedno društvo pokvareno i da propada, – kaže Božidar Knežević, filozof istorije (1862-1905) – jeste taj da onda sve plemenito postaje smiješno: pravda i ljubav, patriotizam i humanost, vjernost i čistota, milosrđe i iskrenost».
A sjetimo se da Rimsko carstvo nije propalo zbog snage varvara, već zato što je postalo pokvareno, dekadentno društvo, time oslabilo iznutra, a onda je i povjetarac mogao da ga sruši.
U nas se pojavio, najzad, i poneki povjetarac: Vanja Ćalović i Dveri. Valjda će do jeseni da oduvaju lišće i pokvarenjake.Posebno ove naše Kaligule. I njihove konje u parlamentu.
(autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2012-04-05&clanak=326521
Нема коментара:
Постави коментар