IZ DIPLOMATSKOG UGLA: Vozi Miško!

IZ DIPLOMATSKOG UGLA

 

Vozi Miško!

 

U filmu „Ko to tamo peva", rađenom po scenariju Dušana Kovačevića, otac, vlasnik autobusa, vezuje oči sinu dok on vozi autobus i podvikuje: „Vozi, Miško!" Miško vozi po pustari u kojoj nema u što da udari, niti gdje da se prevrne, samo da se vidi da umije da vozi naslijepo. I Miško Vuković, poznatiji kao Miško Ideolog, vozi naslijepo kroz pustaru šovinizma i čini „civilizacijski iskorak" vrijeđajući Emira Kusturicu u jednom beogradskom glasilu: „Čuveni režiser za koga se mislilo da je muslimanske nacionalnosti, a on Srbin sa dna kace".

Vozi, Miško!
I sve to u odbranu Andreja Nikolaidisa, koji poziva na nasilno ukidanje Republike Srpske, grdi nekog Boleta što nije digao u vazduh Borisa Tadića, Milorada Dodika, patrijarha Irineja, Ivicu Dačića i par stotina nevinih ljudi. Ali, ne smije da zažali što u Crnoj Gori nema tog Boleta da digne u zrak „one koji su me opljačkali", jer bi onda to vjerovatno puklo vrlo blizu njega i njegovih šefova. A unijatsku nagradu za književnost Nikolaidis je dobio za ovakvo evropejsko pisanje: „Pravoslavlje u Crnoj Gori smrdi kao kužna lješina".

Vozi, Miško!
Što se tiče beogradske soroševske cvjećke, smjenjene zbog šizofrenije (ne može se biti čas pisac, a čas direktor biblioteke, čas Krivomozgićev savjetnik, a čas skriboman), možemo da se složimo s Miškom da je srpska vlada postupila loše, ali samo zato što je na mjesto direktora Narodne biblioteke Srbije postavila čovjeka koji je izbacio iz nje mozaik s likom Svetog Save, zatim slova Miroslavljevog jevanđelja, prekrstio Njegoša u Miškoidisa, bacio 10.000 knjiga u kontejner. Pet godina pod Sretenom Ugričićem Narodna biblioteka je bila zatvorena za čitaoce. Jasno je da srpska vlada nije imala pameti kada je imenovala tu štetočinu koja je na Danima srpske kulture u Torontu 2006. predstavila srpsku kulturu bez Svetog Save, Miroslavljevog jevanđelja, Njegoša, Venclovića, Kočića, Crnjanskog, Pekića i Nikole Tesle, ali jeste poturila kao srpsku književnost neki pamflet Helsinškog odbora Sonje Biserko, spisateljice a la Anđelina Džoli. A i ta „svjetski poznata diva", kako je opisuje infantilna Miškova sintagma kojom joj on daje ispraznu vrijednost, tvrdi da su Srbi silovatelji muslimanki koji na kraju sladostrašća pucaju u glavu nevinih žena, i tako 50.000 puta! Anđelina je na morbidan način isprljala uspomenu na ljubav mlade muslimanke Admire i srpskog mladića Boška, koje je mučki i na prevaru ubio snajperom ratni kriminalac Luka Prazina, pošto je Bošku prvo uzeo marke da ih propusti do srpske strane preko mosta „Suade i Olge" u Sarajevu.

Vozi, Miško!
Ugričić je promijenio datum Dana Narodne biblioteke Srbije, 6. april, kada su je, 1941, sravnile sa zemljom Hitlerove „štuke". Zato je trebalo prvo smjeniti one u srpskoj vladi koji su ga postavili i tolerisali, pa tek onda njega. A on sada cmizdri za foteljom vadeći se da je neoprezno postupio, jer, inače, ne bi ništa potpisao da je znao da će biti smijenjen, pošto više voli fotelju od umjetničke slobode.

Vozi, Miško!
Ugričić potom piše nekakvom Soroševom „forumu pisaca" pljujući i po Miškovom svecu: „Režim Mila Đukanovića, naime, bio je prvi partner Miloševiću u zločinima na teritoriji BiH i Hrvatske, te nikako ne može biti antiratni, prozapadni i manjinski, kako ga Nikolaidis opisuje, jer svi znamo da je ratni, pseudoproevropski, većinski i nacionalistički (onomad srpsko-nacionalistički, a sada crnogorsko- nacionalistički)... sporni su stavovi koji brane projekat ratno-zločinačke nacionalističke države pod kontinuiranim vođstvom Mila Đukanovića".

Aman, vozi, Miško!

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

Piše> Dragan MRAOVIĆ

 

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2012-02-02&clanak=318319