недеља, 25. новембар 2012.

Šešelj u Hagu - metafora Srbije

SRCE POD PRITISKOM: Metafora Srbije

Mirjana Bobić-Mojsilović24. novembar 2012. 20:58 | Komentara: 6

Svako na svojim trgovima dočekuje najbolje što ima: Hrvati - Gotovinu, Srbi - Novaka Đokovića. Mala, ali značajna razlika

Mirjana Bobić-Mojsilović

SVAKO na svojim trgovima dočekuje najbolje što ima: Hrvati - Gotovinu, Srbi - Novaka Đokovića. Mala, ali značajna razlika.

Ali, u ovom trenutku manje je bitna Hrvatska. Ona je uostalom učinila manji zločin prema Srbima, od serijskih zločina koje i danas čini Veliki Brat. Ako je Madlen Olbrajt mogla da pre desetak dana urla "Marš napolje, odvratni Srbi", onda je bilo sasvim logično da Teodor Meron sa ostalim časnim sudijama presudi da je "Oluja" bila samo slet. Tako izgleda današnji svet.

Kakva nedelja! U Hrvatskoj slavlje, u Srbiji ogorčenost. U Hagu zaprepašćujuća tišina, posle presude koja je šokirala čak i Karlu del Ponte. Istoriju domovinskog rata zapečatio je Teodor Meron - i bukvalno i simbolički, on je presudio da je "Oluja" bila o.k, i da je etiničko čišćenje i proterivanje 220.000 Srba nešto što se ne kažnjava. Jer, Srbi su već dvadeset godina loši momci, u scenariju koji je postao jedna od žanrovskih matrica političkog Holivuda.

Na kraju, ostao nam je samo humor: Teodor Meron je presudio da je Madlen Olbrajt mis sveta! Madlen je pobedila kao predstavnica Kosova. Stiven Spilberg snima film o dobrovoljnom odlasku nekoliko hiljada Srba iz Hrvatske, ali je Tom Kruz odbio glavnu ulogu - jer mu nije jasno zašto su ga zvali da igra u bajci. Teodor Meron presudio da film o dobrovoljnom odlasku nekoliko hiljada Srba iz Hrvatske, mora da bude komedija za mlade. Teodor Meron i Florans Artman počeli da pišu knjigu - "Pedeset nijansi Haga". Nasmejali smo se od muke.

Kad je prošao prvi šok, saznali smo da su Klinton i CIA osmislili, a Hag pečatirao ovakvo stanje stvari. "Oluja" nije podvig Hrvatske - "Oluja" je podvig Velikog Brata u ime Hrvatske.

Nažalost, radi se o tome da se, izgleda, i dalje ništa ne menja. Jer, Ivica Dačić je pre nekoliko dana, na provokacije iz Preševa (lokalni političar drsko ga je pozvao da sam dođe i da skine spomenik pripadnicima OVK!!!) pitao Evropu "da li su Preševo, Bujanovac, Medveđa i dalje u sastavu Srbije", dodavši "nemojte posle da bude prekomerna upotreba sile". Ivica Dačić možda nije ni bio svestan da već razgovara sa nekim novim Teodorom Meronom. Politička Srbija je ovih dana neprestano u nekoj simboličkoj ispovedaonici Velikog Brata: Veliki Brat očigledno još uvek nije završio sa nama, i zato, ne bez straha pred onim što nam se sprema, osećamo onaj strašan glas koji govori: "Samo vas gledamo."

Ulazak Srbije u Evropu, na kraju će se ispostaviti kao deportacija Srba u Evropu. Takvo maltretiranje jednog naroda naočigled celog sveta, takvo lomljenje suvereniteta, takvo otimanje teritorije i takva primena dvostrukih standarda - na bilo koju temu - od Haga do Kosova, dobija obrise čudovišnog žanra - političkog crnog filma. Nije više pitanje ni priznavanja Kosova - na redu je očigledno i jug Srbije, a uskoro i Vojvodina.

U celoj ovoj furtutmi, Vojislav Šešelj je dobio još dve godine zatvora u Hagu zbog nepoštovanja suda. Ali, da li iko normalan može posle svega da poštuje Tribunal?

Šešelj neosuđen sedi u Sheveningenu preko 3.560 dana. U Srbiji ga niko više ne pominje. Iako, paradoksalno, Šešelj u Hagu je danas - metafora Srbije pred vratima Evrope.

Kao što sada niko ne pominje njega, uskoro niko neće pominjati nas. Evropa nema alternativu.

http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:407490-SRCE-POD-PRITISKOM-Metafora-Srbije

Нема коментара: