06. 06. 2012. 12:00h | Piše: Ratko Dmitrović
Računi na Tominom stolu
Srbi su u svetu bez premca po sposobnosti da za svoje vođe izaberu one koji će ih uporno i sa velikim uspehom upropaštavati, uvlačiti u nove i sve teže nevolje. Traje to, bogami, duže od 100 godina.
Neki su se Srbima, istina, sami nametali, oružjem i ubijanjem (Tito i komunisti), ali se ne može osporiti ni "talenat" izabranih na demokratski način da narodu koji ih je birao, a o Srbima je reč, nanesu novu štetu i muku. Beležimo to još od Miloševića, preko Đinđića, Koštunice pa sve do Tadića.
Sa Nikolićem Srbi, razumljivo, još ne znaju na čemu su. Pokazaće vreme, tek se gnezdi na Andrićevom vencu. Ono što ovih dana beležimo kao "gafove novog predsednika Srbije" samo su refleksije minulih godina i nedržavničkog ponašanja novijih srpskih vladara.
Pre otprilike dve godine napisao sam tekst za jedan beogradski nedeljnik o tome kako će Srbija, i ceo srpski narod, ispaštati i mučiti muku sve dok Vlada Srbije ne usvoji dokument, rezoluciju, deklaraciju, svejedno je, o uzrocima i posledicama raspada Jugoslavije. Odnosno, dok ne obori na pleća definiciju rata nastanjenu u Hrvatskoj, Bosni i Sloveniji, koja kaže da je tu "veliku, lepu državu" razbio Slobodan Milošević, da je Srbija od Titove Jugoslavije htela da napravi veliku Srbiju.
Ta postavka nije tačna. To je falsifikat istorije, podmetanje kukavičjeg jajeta, opravdanje za sopstveni zločin, prebacivanje sopstvene krivice na druge. Jugoslaviju je razbio slovenački i hrvatski separatizam, podržan od nekih međunarodnih krugova. Za dokazivanje ove teorije nije potrebno više od pet minuta. Pod uslovom da se ne preskaču vreme i događaji, da se ne brkaju i zameću uzroci i posledice.
Krivica srpskih novijih vladara; od Miloševića do Tadića, leži u njihovom svesnom ili nesvesnom (plašim se svesnom) zapostavljanju činjenica. Milošević nikada nije imao potrebu da Zapadu nešto dokazuje, posebno ne marketinški (Slovenci, Hrvati i Bošnjaci uzimali su politički marketing prema svetu kao baznu delatnost) verujući da će istina izaći na videlo. Nije izašla, a Srbi su iz godine u godinu trpeli sve teže posledice lažne teorije o raspadu Jugoslavije.
Đinđić je ubijen nakon što je izneo na sto neke za srpske nacionalne interese vrlo važne postavke, osnažene činjenicama. Ne znam da li je ubijen zbog toga, ili i zbog toga, ali vremenski se pogodilo tako. Dovoljno za sumnju. Koštunica je znao šta neće, ali nije znao šta hoće, dok je Tadić osam godina ispunjavao sve što su od njega tražili Zapad i bivši Jugosloveni, ne dobivši za uzvrat bukvalno ništa.
I niko od njih nikada nije potegao pitanje revizije stava da su Srbi razbili Jugoslaviju, da je Milošević kriv za sve. Taj kukavičluk - ili slaganje, što je još gore - gurnut je ovih dana kao veliki, krvavi račun na sto njihovog naslednika Tomislava Nikolića.
Šta Nikolić može da uradi? Krene li putem revizije slovenačko-hrvatsko-bošnjačkih postavki o uzrocima rata devedesetih, rizikuje potpunu ličnu izolaciju u mnogim evropskim krugovima. Uz dodatnu medijsku satanizaciju. Promeni li stavove i prikloni se lažima o Srbiji i Srbima kao narodu odgovornom za razbijanje Jugoslavije i sve zločine počinjene na prostoru bivše države, izgubiće poverenje tog istog naroda i sahraniti Srpsku naprednu stranku koju je osnovao i preko koje je došao na mesto predsednika.
Ima li Nikolić uopšte rešenje, srednju liniju, treći put? Ima. Istina, to ne zavisi samo od njega, ali svakako najviše zavisi od njega. Pretpostavimo da je on toga svestan.
http://www.vesti-online.com/Vesti/Kolumne/230180/Racuni-na-Tominom-stolu
Нема коментара:
Постави коментар